Uspjeh neuspjeha
U jednom paralelnom svijetu onom ljudskom, nadmoć su odmjeravali Uspjeh i Neuspjeh. U jednom drugačijem svemiru od onoga iznad nas, neprekidno su tekle rijeke ljubomore, zavisti i osjećaja manje vrijednosti.
Uspjeh odluči konačno poraziti Neuspjeh izazvavši ga na dvoboj. Pobijedit će onaj koji prvi uspije izmamiti osmijeh na lice čovjeku koji svakoga dana neumorno, ali bezuspješno kuca na vrata njihovoga svijeta.
Uspjeh, pun varljive sigurnosti, krene u osvajanje tog malenog čovjeka koji, džepova punih pogrešno odigranih karata, nije ni svjestan gdje se našao.
Kaže njemu Uspjeh; Poslušaj me. Stavit ću, tamo kraj ceste kojom uvijek prolaziš, jednu vrećicu u kojoj će biti novac. Tvoje je samo da je podigneš i bogat si!
Čovjek ga posluša, ode tamo i uzme novac. No, novac mu nije darovao osjećaj uspjeha. Još uvijek je bio prazan. Na njegovom se licu nije ukazao osmijeh.
Neuspjeh je sve to promatrao sa strane i rekao mu: Čovječe, živi kako želiš. Doživi ono što sam ja doživio. Moj brat Uspjeh samo je drugo lice iste medalje. Da mene nema za brata, nikad ne bi znao niti tko je on. Moraš nas cijeniti obojicu jer iz onoga težega postajemo ljudi sposobni za lakše. Tek nam neuspjeh može darovati uspjeh.
Čovjeku tada ništa nije bilo jasno. Poželio se vratiti korak unatrag i odustati od potrage za boljim.
Ne, nemoj odustati. Ti u sebi nosiš snagu neuspjeha. Onu snagu koja jedina može stvoriti vrijedan uspjeh. Onu snagu koja se izdiže iz razočarenja, boli i prevare.
Zaboravi na novac, odjeću i slavu, zaboravi na vanjsko. To je samo nazivnik uspjeha, ali miljama su daleko od njega.
Pravi Uspjeh nalazi se samo i jedino u tebi - u tebi izvire, od tebe ovisi i zbog tebe nestaje, ako ti to želiš.
Neuspjeh je čovjeku tada dao jednaku uputu; na cesti kojom svakodnevno prolaziš bit će vrećica i u njoj će biti tvoj uspjeh.
Čovjek je, otvarajući vrećicu, bio gotovo uvjeren da će ponovo pronaći novac. Ali - nije pronašao ništa! Sjedio je dugo nad praznom vrećicom, već promrzao i hladan. Hladnoća njegova tijela razbistrila je misli poput ledenoga vjetra u rano jutro.
Tako, dakle. Nemam ništa. Ostajem bez svega. Jedino što imam sam ja. Ta vrećica sam ja. Prazna, ali ne i beskorisna.
Neuspjeh mu je šaptao: Puna potencijala, pa u nju svašta stane!
Kada je nakon nekoliko godina Neuspjeh susreo čovjeka u ljudskome svijetu, nije ga ni prepoznao. Ali čovjek njega jest.
Dragi moj Neuspjehu, hvala ti što si me prepustio samome sebi. I kad sam mislio da sam najveći gubitnik, shvatio sam da u meni čuči uspjeh koji je samo čekao priliku zaživjeti u meni i sa mnom. Nisam bogataš i još uvijek nemam svoju kuću, ali imam ljubav i najvažnije, SEBE.
Imate li i vi svoje prazne vrećice koje samo čekaju biti ispunjene svim vašim potencijalima? Nosite li i vi na leđima nevidljive i teške torbe koje vas varaju da uz njih ne možete hodati lako?