Tema- ravnopravnost

Zamislite da živite 1900. godine. Zatim zamislite da ste žena (ukoliko jeste žena ili žensko, zanemarite) i da želite, ali ne smijete, govoriti naglas svoja mišljenja, ne smijete studirati omiljeni studij, ne smijete slobodno otići na kavu s prijateljima (a svi znamo koliko nama Hrvatima kava znači). Ovim nabrojanim primjerima slobodno dodajte još nekoliko svojih, vjerujem da vam brzo padaju na um.

Sada zamislite da vremenskim strojem otputujemo u 1901. godinu. Tada je ženama prvi puta u Hrvatskoj omogućeno studiranje na fakultetu, i to Mudroslovnom (današnjem Filozofskom) fakultetu zagrebačkog sveučilišta. Te su godine prve studentice u Hrvatskoj primile indeks u ruke. Trebalo je proći još dugih sedamnaest godina da pristup predavanjima ženama omoguće pravni, medicinski i još neki fakulteti. 

A gdje smo danas? Mnogo se govori o ravnopravnosti žena, mnogo se toga do danas i postiglo. Međutim, svjesni smo da se u mnogim područjima žene još uvijek moraju mnogo više truditi kako bi postigle "muške" pozicije. Zašto je to tako? Je li to samo potvrda ukorijenjenosti u tradiciju ili nešto drugo?

Usporedno s mogućnošću studiranja i širenja znanja među ženama, nije se dogodio preokret i u mogućnosti političkog odlučivanja žena. To se u Hrvatskoj dogodilo tek 11. kolovoza 1945. godine, za razliku od Šveđanki koje su pravo glasanja na izborima dobile daleke 1867. Ipak, i danas imamo mnogo manje žena na rukovodećim položajima u tvrtkama, politici i sl.Danas živimo u razdoblju postfeminizma, onome koje nastupa nakon izborene (navodne) ravnopravnosti žena i muškaraca.Nekada mi se ipak čini da živimo u predfeminizmu, ako takvo što postoji.

Bez namjere da umanjujem i uspoređujem zasluge žena i muškaraca u bilo kojim područjima i svjesna njihove različitosti, smatram da idealna ravnopravnost nije i nikada neće biti moguća.

Zanima me što vi mislite o tome? Pišite mi, razmijenimo mišljenja! Veselim se objaviti (uz vašu dozvolu i anonimno) i vaša razmišljanja u ovom mjesecu posvećenom ravnopravnosti.