Što je stereo, a što tema? Zašto onda stereotema?

Možda niste znali, ali riječ stereo dolazi od grčke riječi stereós - tvrd, čvrst, prostran. Riječ tema ima mnogo više značenja, ali se najčešće spominje u kontekstu glavne misli ili predmeta koji treba obraditi.

Kada se te dvije riječi spoje, nastaje nova riječ - stereotema. Ova se riječ koju sam stvorila ne nalazi u važećem hrvatskom rječniku. Osmislila sam je kako bih označila temu koja govori o nekom stereotipu. Ali, što je to stereotip? To je a. vrlo pojednostavljeno mišljenje, koncepcija ili vjerovanje ili b. uvijek isti postupak, rutina, nešto što je banalno, svakidašnje.

Mnogo je naših postupaka i djelovanja pa i odnosa koje njegujemo i veza koje stvaramo, definirano upravo stereotipima i predrasudama prema drugima. Oni mogu biti toliko različiti i toliko ukorijenjeni u našu svakodnevicu da ih niti ne primjećujemo. Primjerice, boja odjeće za mušku i žensku djecu, podjela na muške i ženske igračke, klasifikacija djece na one dobre i zločeste, pametne i glupe, poistovjećivanje vanjske ljepote s unutarnjom (što u mnogo slučaja nije nikako povezivo) i brojni drugi primjeri.

Jesmo li svjesni koliko nas ta uvjerenja oblikuju i koliki su putokazi na našem putu? Imamo li mogućnosti odigrati bolju kartu od one koja nam je dodijeljena? Smijemo li uopće lošu kartu vratiti u špil, ponovo promiješati te iste karte i uzeti one koje više obećaju? Ne moramo pobijediti, ali možemo pokušati što bolje igrati ovu jedinu utakmicu koju imamo. Naravno, bez udaraca ispod pojasa.