Promjena

Svatko od nas ima nevidljive komplekse. Zato ih drugi ni ne primjećuju.

Zašto smo onda skloni naglašavati ih?

Tražimo li odobravanje okoline ili umanjivanje realnosti?

Imala sam krive zube, male grudi, veliku stražnjicu. Sramila sam se svojih nogu i uvijek ih prekrivala dugim suknjama i hlačama. Smijala sam se prekrivajući usta.

Bila sam predmet sprdnje i zadnji izbor u ekipi. Posljednje biranje u graničaru i najsporija karika u školskim utrkama. Uvlačila sam mekani trbuh i zadržavala dah kako bih izgledala bolje i ljepše u društvu simpatije. Nisam imala plave oči i svilenu kosu. Samu sebe nazivala sam štrebericom. 

Pristajala sam na naivne igre moći jer nisam znala biti ništa drugo negoli biti potlačena. Postala sam uvjerena da ljubav ne zaslužujem. Vjerovala sam da su meni suđeni samo promašaji od ljudi. 

Svoju sam ranjivost pretočila u osjetljivost za druge.

Ali nisam bila faca. 

Nikad se za mnom nisu okretali dečki u osnovnoj i srednjoj i skoro nitko nije htio biti sa mnom u sobi na izletu. Bila sam preobična ili predosadna, mislila sam. Kornjača i drvena Marija bili su moji nadimci. Pratili su me godinama. Najčešći uzvik koji se upijao u moje uši bio je Debellaaaa. Toliko je zvonio da mi je njegova melodija postala vjerni pratitelj. Zavoljela sam tu pjesmu, poistovjetila se s njom ni ne pomišljajući da ju ja nisam skladala. Nije više bilo ni važno. 

Prihvatila sam identitet gubitnice. 

Jednog su mi dana ukrali jaknu i bacili u wc školjku. Nisam se bunila. Ti isti drugoga su se dana poskliznuli na mokrom asfaltu. Pružila sam im ruku da ustanu.

Jesam li nakon svih tih godina ostala ista ja? 

Kao godišnja doba, mijenjala sam poglede na sebe i nisam ih mogla otrgnuti sa stranica prošlosti. Nešto je uvijek nedostajalo, ali nisam znala što. Nisam ni mogla znati kada ga nisam poznavala i osjećala kako ga osjećam danas - iskustvo.

I danas imam male grudi i veliku stražnjicu, ali ih volim. 

I danas imam noge s kojima nisam na ti i koje sam skrivala poput zmije, ali ih prihvaćam. Nisu savršene i pune su kapilara i ožiljaka od operacije. 

Tek sam nedavno primijetila da imam dvije nosnice potpuno različite veličine i širine! Tek sam nedavno primijetila da mi na licu stanuju sićušne mrljice od sunca i pjegica. Tek sam nedavno shvatila da sve to volim. 

Kad bih se mogla vratiti u djetinjstvo i tim dalekim, nezrelim godinama poručiti da ništa nije onako kako se čini. Te daleke godine putovale su i putuju u meni cijeloga života i sa sobom nose puno ožiljaka, vanjskih i unutarnjih.

Dragi moji ožiljci, drage moje nesavršenosti! 

Znajte da moja ste snaga. Moj podsjetnik da se prava ja skriva ispod svega toga. Da se prava ja ne nalazi na površini na kojoj vladaju umišljene glave stvorene od vlastitih kompleksa. Njihova je jedina obrana slabosti - napad na one jake.

Uživam u nevidljivoj igri skrivača i ne dopuštam svima da vide identitet pobjednice. Ne zaslužuju.