(Ne)slučajni vlakovi

Je li ono što nam se događa negdje zapisano ili sasvim slučajno?

Jednoga jutra tračnice su zaškripile. Vlak je krenuo u nepoznato. Bojala sam se kamo će putovati, kuda će proći, koje ceste će mu biti prijateljice.

Naši vlakovi neprestano su se premrežavali u gustom i spontanom dnevnom redu. Dogovoreni dnevni redovi stotine tisuća ljudi svakoga dana istim ritmom i istom brzinom donosili su sklapanje novih ugovora (čitaj odnosa) među njima. 

Jesu li svi pravi ili je mnogo i krivotvorenih?

Tvoj vlak vozio je vrlo sporo, ali uvijek sam ga mogla vidjeti. Njegova mutna stakla i nesigurnost možda su mu smetala da vozi brže. Moj je vlak pak bio izgreban, boja se oljuštila, a prozori svi napukli. Ipak, naši vlakovi još su imali goriva za dalje. 

Tvoj je vlak oprezno krivudao cestama, a moj se vlak često sudarao sa sebi sličnima. Kad su se naši vlakovi našli na istoj stanici, primijetili su da su oboje gotovo spremni za otpis. Bilo im je potrebno vanjsko čišćenje, bojanje, promjena kočnica i brzine, pranje stakala i novi pogled kroz njih.

Kada su se tvoj i moj vlak očistili od dugogodišnjeg smeća i nemara, shvatili su da su zapravo slični. Različiti su bili vanjštinom, različiti po unutarnjem uređenju, ali povezani željom da jedan u drugome nađu ono za čime su tragali.

Nakon godina i godina, tvoj i moj vlak nisu više isti. 

Tijekom vremena razmjenjivali su svoje vozne redove i mijenjali se kada ovaj drugi nije mogao voziti. S vremenom su shvatili da su, koliko god su različiti, postali toliko dobro uigrani tim da više ne mogu zamisliti stajati na stanici sami, odvojeni.

Jurite li i vi prebrzo svojim vlakovima pa ne zamjećujete ono kraj čega prolazite? Jesu li svi naši i vaši susreti već otprije dogovoreni ili su splet slučaja i okolnosti? Postoji li jedan odgovor na to?