Najviša grana

Na najvišoj grani živio je jedan kos. Odatle mu pogled nije bio nimalo loš. Dječak pomisli kako bi volio biti poput njega. Visoko iznad svih, odvažan i slobodan.

Ali ja to ne bih mogao, popeti se na najvišu granu, pomisli dječak. Uvijek mi se nešto brani.

U zelenilu dječak tada ponovo ugleda kosa kako sjedi na najvišoj grani stabla kao kakav kralj te svojim uzvišenim pogledom promatra svoje ptičje podanike.

Kako je njemu lijepo, dječak uzdahne. Da barem ja mogu biti tako visoko!

Možeš, odgovori mu ptić. Kada zatvoriš oči, ako je tvoja želja dovoljno jaka, možeš poletjeti u moje visine i biti na mom mjestu.

- Ali ja to ne mogu, bojim se.

- Čega se bojiš?

- Da ću pasti.

- Bojiš se neuspjeha, a još nisi ni krenuo. Kako znaš kako je meni u visinama ako ti nisi nikada ovdje bio? Možeš samo zamišljati, ali to je daleko od onog osjećaja slobode koji te obuzme kada zaista doživiš slobodu visine.

- Bojim se jer su mi rekli da se bojim.

- Ah, uzdahne kos, bolje bi bilo da su ti rekli da se bojiš ako uopće ne pokušaš.

U našoj i vašoj je prirodi tražiti novo, izazove, slobodu. Ako nikada ništa ne iskusiš, nećeš znati cijeniti ni one koji žive na cesti ni one koji žive na stablu.

- Dopusti da ti ispričam kratku priču svojega djetinjstva.

Ne sjećam se koliko sam puta slomio krila. Bio sam mokar, izmožden i neutješan. Roditelji su mi htjeli pomoći, ali nisu mi mogli dati svoja krila. Kroz oporavak morao sam proći sam. Kada sam ih prvi puta slomio, nisam vjerovao sebi. Pokušao sam ponovo doseći najvišu granu jer znao sam da nemam što izgubiti. Drugi put uspio sam poletjeti malo iznad tla, ali shvatio sam da je i to malo, ipak bilo više od onoga pada prvoga pokušaja letenja. Treći put već sam ugledao predzadnju granu koja mi se smiješila i otvarala pogled na moj cilj. Nijedna bol nije me tada mogla spriječiti da pokušam još jednom. Nekada slomljena, a sada oporavljena krila, teško su se navikavala na nove uzlete. Oprezan i uporan, dosegao sam i najvišu granu. 

To se nije dogodilo preko noći, prijatelju dragi.

- Misliš da i ja mogu tako?, upita dječak.

Da, odgovori mu kos. Kao da u tebi sada vidim sebe. Nema toga što nećeš uspjeti vjerom u sebe. I zato:

Pjevaj, trči, skači, igraj se i druži, za to si stvoren.

Sanjaj, maštaj, divi se i gledaj, za to si stvoren.

Pitaj, osluškuj, razmišljaj i želi, za to si stvoren.

Ali najviše od svega voli; sebe, druge, život i vrijeme koje imaš.