Mali korak pobjede
Otvorila je oči i vidjela stazu. Obasjan suncem, kao vihor treperio je njezin hod, nesiguran, ali uporan. Trebalo je proći vremena da tom stazom krene hodati. Kako su prolazile godine, počela je ubrzavati korak. Jedan po jedan, korak je pratio njenu želju - postići cilj.
Mama, utrkujmo se!
Pristajem na odmjeravanje snaga. Već u startu mislim da znam pobjednika. Ona se bori, a ja ne popuštam.
Opet si pobijedila, nije fer!
Naravno da nije fer, kažem joj. Ali ti si sama predložila borbu snaga.
Da, htjela sam te pobijediti - kaže iskreno.
Vjerujem ti, sladak je okus pobjede. Ali ako na startu ne krećemo s iste crte, onaj koji prvi dođe na cilj, nije zaslužio pobjedu.
Ali on je bio brži!
Da, istina.
Ali, je li bio prvi? Ili je prvi onaj koji je rekao trčim iako znam da sam sporiji? I onaj sporiji prestigne bržega kad tad. Brži se umori istom brzinom kojom je trčao, a sporiji dobije posebnu snagu. Ona se zove ustrajnost.
Ma šta ti je to?
Biti svoj i kad ne vjeruješ da možeš, biti svoj i kad ti drugi govore da nemaš brzinu pobjednika.
U jednom vremenu i na jednom mjestu, živi ona koja nije vjerovala da može.
Svaki drugi korak njen bio je spoticanje o kamen, stijenu, travu ili cestu.
Džonovi cipela naviknuti na padanje, teško su podnosili svakodnevne pokušaje penjanja, skakanja. Cipele su rasle, kao i ona.
Njena ljubav prema kamenju i stijenama nadjačala je tvrdoglave džonove.
Njena ljubav ojačala je njenu ustrajnost i u njoj izgradila pobjednicu svojih strahova.
Iz dana u dan, spretnost je postajala sve boljom prijateljicom ustrajnosti sve dok jednog dana, dok je sa zanosom i lakoćom preskakala visoku ogradu, nije sramežljivim glasom potiho rekla:
Znaš, trčali smo. Morali smo trčati najbrže što možemo. Ja sam zamislila onu zelenu travu mokru od rose koja mi je klizila pod nogama, ono tvrdo kamenje koje mi je ranjavalo prste, ali i onu stijenu koja mi daje osjećaj da mogu sve. Trčala sam kao u snu, a onda sam iza sebe čula riječi: Otrčala je najbrže od svih.
U njenim očima tada je zasjao ponos koji svoju veličinu ne može dočarati nijednom riječi ni slikom. Samo osjećajem.