Majka nemajka

Kao najgladniji vuk, žena je ženi često najveći neprijatelj.

Neke nesigurnosti u ženi tako postaju dugoiščekivane želje, a neke nikad ne izađu iz svojega oklopa.

Jednom je Majka srela Nemajku. Razmahivala se pred njom svojim naučenim roditeljskim vještinama misleći da će ovu drugu izazvati na odmjeravanje snaga. Nemajka je šutke promatrala. Krenula se igrati s Majčinim djetetom. Dijete ju je nakon igre zagrlilo i upitalo: Zašto ti je suza u oku? Nemajka ju je samo čvrsto zagrlila.

Majka je, ne vidjevši netom obrisanu suzu, krenula u nepošteni dvoboj zapitkivajući je kad, zašto da, zašto ne i kako to da ne. Nemajka je i dalje samo šutjela. 

U njoj je živjela stijena ogromna, stijena boli i nade. Kada bi nade bilo malo više nego boli, stijena bi kopnila kao da je od soli, rastapala bi se i postajala manja. Nekada bi ipak prevagnula bol pa bi stijena ponovo dosegla svoje nedostižne visine. Nevidljiva drugima, ali postojani pratitelj njoj samoj.

Drugoga je dana Nemajka susrela drugu Nemajku. Njena prijateljica nikada nije u sebi razvila ono što nazivamo majčinskim osjećajem. Voljela je prirodu i djecu, voljela je i žene i muškarce. Za razliku od tužne Nemajke koja nije mogla imati svoje, druga Nemajka nije htjela biti dvolična i imati svoje, a ne iskreno željeti.

Kako možeš biti tako hrabra?, upita ju prva.

Nisam hrabra, samo sam iskrena. Nisam od onih koji će živjeti za opravdanje drugima.

Ti si, kad me već pitaš, za mene prava Hrabrost. Nosiš svoju nevidljivu stijenu i boriš se s pitanjima onih koji o tebi ništa ne znaju.

Možda imaš pravo. To je jedini način da preživim među gladnim vukovima. Ne želim im dati hrane sa svoje stijene. Znam da će jednoga dana moja stijena biti samo stijena nade dok potpuno ne nestane i ne pretvori se u stijenu života.

Biti majka ili biti nemajka ne isključuje biti žena. Biti majka ne znači biti nepogrešiva. Biti nemajka ne znači biti sebična. Biti žena ne znači biti objekt tuđih želja, prohtjeva ili nametnutih vjerovanja.

Tko kaže da majka nije ona koja ima emociju poput majke? Ona koja čuva svoje poput hrabre lavice? Ona koja osjeća, brine i daje?

Ulicom je šetala Majka. Ona koja je nekada bila Nemajka, ona koja je razumjela što mnogi ne razumiju. Prišla je dvjema prijateljicama i kao da ih odnekud poznaje, rekla:

Sve što morate znati, naučit ćete same. Većinu toga već ste i naučile, ali niste još spoznale.

Jake ste i hrabre. Borite se s najjačim burama koje iznenada tuku sa svih strana. Odolijevate im i još stojite na nogama. Mnogo njih će vam nametati epitete koji vam ne pristaju, s mnogo njih borit ćete se u igrama uvjeravanja bez konačnog pobjednika. Ali, nitko vam nikad neće moći oduzeti to što vi jeste ispod svih slojeva sreće, tuge, sigurnosti i nesigurnosti.

Vi ste žena, majka, nemajka, malena, velika, visoka, niska, kovrčava, ravna, tamnoputa, svijetla. Žena hrabra i uporna. Žena nezamjenjiva.