cRNA oVca

Crna ovca, 

rijetka u većini.

Izdvojena, 

ali zapamćena.

Jedna mi je pametna žena nedavno rekla:

Daria, šta više radiš i otvaraš se ljudima i širiš krugove... zapravo onda suzuješ krug oko sebe.

Gledam je i mislim... Ma ne, to nema smisla.

Drugi dan gledam sebe i opet mislim. Ma da, to ima smisla.

Što si drugačiji, to si nepoželjniji. 

Što si kreativniji, to si iritantniji. 

Što si uspješniji, to si oštriji trn u oku. 

Onima koji nisu najoštriji nož u ladici.

Jučer mi druga pametna žena govori;

Daria, žao mi je šta živimo u maloj sredini. Da smo u većoj, tvoje riječi bile bi više prihvaćene.

Gledam je i mislim... Ma ne, nije mi važno.

Drugi dan gledam sebe i opet mislim. Ma da, važno mi je.

Ako kažeš da ti ne treba prihvaćanje, govoriš li istinu?

Ako kažeš da ti ne treba pohvala, govoriš li istinu?

Ako kažeš da ti je lijepo uvijek biti bijela ovca, govoriš li istinu?

Ili bi i ti, kao i ja, nekad htio i htjela biti baš ona crna ovca koju nitko ne razumije, a opet je dio stada?

Ili bi i ti, kao i ja, uvijek htio i htjela slušati crnu ovcu koja bira teži put. 

Znaš, nije da si im ti nepoželjna, iritantna. 

Bit će da su to oni sami sebi.

Znaš, nije ni da su oni za to krivi.

Samo ih je strah.

Života.

Sebe.