Bolja polovica
On stoji ispred Nje. Zaklanja njezinu veličinu svojim prozirnim držanjem.
Ovo je moja bolja polovica, kaže. Usnice nalaze svoj nakrivljeni položaj i odmor na žutim, istrošenim zubima od laganja.
To je samo verzija za javnost, uzdahne Njezina misao i teški kapci puni nevidljivih suza padaju na sklisko tlo.
Zatvaraju se škripava vrata njihovoga doma. On se pretvara u zvijer. U očima zvijeri ona postaje gora polovica koju treba povrijediti. Riječi postaju sve teže na vagi osjećaja, kidaju dugo stvarane, ali iluzorne veze savršenstva. Jedan za drugim, udarci crvene dotad našminkano lice. Pogled zvijeri ne počiva na crvenom licu jer se nema snage s njime suprotstaviti.
Duboko zakopane neostvarene težnje pretvaraju se u polet jače ruke, naizgled slučajan udarac i samoopravdavanje.
Oprosti, nisam te mislio tako udariti, kaže i ne gleda u oči.
Ona i dalje šuti od težine pogleda koji pada na nju.
Razmišlja o boljim i gorim polovicama.
Tko je uopće izmislio podjelu na polovice? Nismo li svi cjeloviti i jedinstveni, takvi kakvi jesmo?
Moramo li biti bolji ili gori od nekoga da bismo priznali svoju vrijednost?
Zašto se imamo potrebu uspoređivati s drugima, a najviše sebi bliskima?
Zašto imamo potrebu druge uništavati da bismo sebe uzdigli?
Misli ne nalaze izlaz iz začaranog kruga samozavaravanja.
Ti si moja najdraža i znaš da te volim. Samo, ponekad, ja nisam ja. Nešto je jače od mene. I onda te udarim. Neću više nikad, kunem ti se.
Da, znam.
Progutana knedla u grlu podsjeća da to nije bio ni prvi ni zadnji put.
Progutani ponos podsjeća da je dugi put bijega od začarane i izmišljene ljubavi.
Progutano dostojanstvo osjeća da ovo ne zaslužuje.
Otvaraju se podmazana vrata njihovoga doma. Čini se kao da ništa ne škripi. Izvana sve izgleda baš onako kako mora biti prema nepisanim pravilima većine.
Bolja polovica šeće uz goru polovicu ne znajući tko je ona zapravo.
Priđu joj dvije nepoznate polovice i sjednu kraj nje.
Znaš, ja sam dugo bila ona bolja polovica. Trpjela sve što ti sada trpiš. Bila nazivana boljom, a smatrana onom gorom. Sve dok nisam shvatila da polovica nisam. Promijenila sam sebe i dogradila si drugu polovicu u kojoj sada stanuje sigurnost i samopouzdanje. Neću te varati da je to bilo kratko putovanje jer nije bilo. Neću ti lagati i reći da više nikad ne pomislim na svoju goru polovicu od koje sam sazdana. Ali priznat ću ti da sam joj jako zahvalna i bez nje danas ne bih bila ono što jesam.
Ako želiš, dođi sa mnom, putuj sa mnom. Znaj da je ispred nas uvijek bolji pogled na budućnost koju stvaramo.
Bolja polovica ponese sa sobom teški ruksak razočaranja i gorčine, nadajući se da ova prva govori istinu.